Fabula:
-U ovoj prici pisac se sjeca sebe kada je bio petnaest godina mladji. Opisuje majku.
-Sjeca se isprebijanog , polomljenog djetinstva, nedoigrane igre, zene sakrivene u tami, ocevog nemilosrdnog pgleda
-Sjeca se kada su njegovoj majci dolazile zene na kahvu i oni su mogli da ne smetaju po kuci izaci na skokak.
-Sjeca se i ljeta i necega sto snazno i otegnuto dreknu tu-uu-uu, bilo je to auto koje je pregazilo fikreta i zaustavilo se. U prasini se naziralo samo nesto zeleno.
-Iz kuce je izjurila majka i to je bio strahovit trenutak. Majka je imala bolan pogled. Dosao je otac i izgalamio se na majku sto je izasla nepokrivena.
Vrijeme radnje: Pcetak XX stoljeca, ljeto
Mjesto radnje: Fojnica,kasaba
Tema: Majka njen zivot, privrzenost i povezanost sa djecom te njena poslusnost prema djecakovom ocu. Mukotrpan zivot zene u patijarhalnoj sredini.
Ideja: Roditelje treba slusati pgotovo majku jer nas je ona rodila i ona nas najvise voli i brine se da bi imali sto bolji zivot i ne zeli u nekim trenutcima otkriti svoje suze. Svako zasluzuje jednaka prava; u ovom slucaju zena u odnosu na muskarca.
Likovi: Glavni: pisac, Pomenuti : otac, bajro, fikret, majka,
Opis likova:
Majka: U ovoj prici sve se vrti oko majke. Pisac je detaljno opisao i fizicki i psihicki: Citati o opisu majke: Stoji iza mene daleko, petnaest i visegodina daleko, priguseno bosansko djetinstvo. Da li se sjecam! Bila je jedna kutija-soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučamax, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Sjećam se:jurili smo po vršajevima za konjima preko trave i kamenja, kroz dječije razigrane prostore, zaboravljajući otići pet puta na dan u džamiju i-poslije su očeve batine bile svršetak radosti. Mati je sumorno poslušna i prigušena kao i mi suzila:“Svoj je otac, kad malo i udari, poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko“ , a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i glavu je okretala. Sjećam se majke:blijedila je. Sakrivena iza žalosnog crnog vela „vale“ uvijena u široko platno-zar, krila se od ljudi kada je u rijetke dane, trebalo proći ulicom. Iskrivljenih poluotvorenih usta bez vale i zara izjurila je mati pognutih ruku nad zgnječeno tijelo koje se prestalo trzati. Ja ne znam...gledao sam samo nju, nisam se micao i htio sam očajno sam htio da pobjegnem od tog strahovitog trenutka i duboko, duboko začinjala se luda misao:možda sve ovo nije ovako...nije istina. A majka je imala široko razrogačene oči. Okamenjen pogled bio je visoko visoko nad krvavom prašnjavom zemljom i sve oko mene, i ja, svi smo se „utopili u taj bolan pogled“
Mišljenje o pripovjetci: „Majka“
Ova pripovjetka mi se jako svidjela i jedna je od najljepših i ovoj lektiri bar po meni. U njoj je prikazan život koji su prije podnosile žene i djeca te očeva uloga koja je uvijek bila presudna. Radnja ove pripovjetke počinje negdje u polovini njenog cjelokupnog teksta rečenicom:“sjećam se:bijaše ljeto“ dok na završetak odnosno kraj ima svega nekoliko rečenica. Ovaj uvod zapravo nije uvod za radnju : događaji ne slijede iza njega, a završetak ne predstavlja rasplet kao što bi trebalo. U ovoj pripovjetci pisac slikovito opisuje majku. Veoma su zanimljive veze između nekih riječi u ovoj pripo0vjetci. Primjer kutija-soba, a sa ovim riječima povezana je i riječ koja se ovdje često ponavlja riječ zid-duvar. Pripovjetka se zove „Majka“ ali ipak u ovoj pripovjetci riječ je o piščevoj sudbini i sudbini tadašnjeg naroda. Ta sudbina je bolna i strahovita, ali ipak priča je jako dobra i poučna.
Epiteti: Napaćeno mršavo lice, izblijedjele dimije, blag pogled, crne poderane seoske košulje, zelene odaje, nemilosrdni pogled, savijena, žuta, opustjela ulica, stari zid, zelene kratke otrcane hlačice,beznadan urlik, zgnječeno tijelo, razrogačene oči, krvavom prašnjavom zemljom
Poređenje: Brzo kao tren, kao da je u ušima odjekivao rezak slomljen krik, kao i za našeg avlijskog zida....
